Josip Broz rođen je 7. svibnja 1892. u Kumrovcu u siromašnoj obitelji Franje i Marije (rođ. Javeršek) kao sedmo od 15 djece. Brozova je majka potjecala iz nešto imućnije obitelji (s 14 djece) u kojoj je bila najstarije dijete. Prije udaje živjela je u selu Podsrede s druge strane Sutle (danas u Republici Sloveniji). Kada su se Franjo i Marija vjenčali (31. siječnja 1881.) ona je imala 16, a njezin suprug 24 godine. Stjecajem okolnosti umjesto 7. svibnja kao dan Brozovog rođenja ostat će upisan 25. svibnja. Naime, mijenjajući imena na ilegalnim dokumentima upisivao je i razne datume rođenja. U vrijeme kada je služio austro-ugarsku vojsku u njegove dokumente upisan je kao datum rođenja 25. svibnja 1892. pa se kasnije ovaj datum javlja i u drugim službenim dokumentima. No, 7. svibnja upisan je u Brozovu krštenicu i matične knjige knjige općine Tuhelj pod koju je u to doba potpadao i Kumrovec. Postoje dva izvora o podrijetlu Brozovih. Prema jednom izvoru Brozovi su došli s bosansko-dalmatinske granice bježeći pred Turcima. rugi izvor upućuje na to da Brozovi potječu iz okolice Pazina u Istri. Prvi pisani dokument u kojem se spominje prezime Broz u Hrvatskom Zagorju potječe iz 1554. godine. Tu je zapisano da je Ambrozij Broz bio nastanjen u selu Volovje kao slobodnjak grofa Petra Erdödija. Ponekad se javlja i podatak da su Brozovi podrijetlom iz Češke. Nakon završetka osnovne škole u Sisku izučava bravarski zanat (1907.-1910.). I odmah potom (listopad 1910.) postaje član Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. Po svršenom školovanju radi u Zagrebu kao metalski radnik (1910.-1911.). U naredne dvije godine (1911.-1913) često mijenja radna mjesta i radi u tvornicama u Kamniku u Sloveniji (tu postaje član udruge Sokol), Čenkvu (bivša Čehoslovačka) i Bečkom Novom Mjestu (gdje radi kao probni vozač u tvornici autmobila Daimler). Na odsluženje vojnog roka odlazi 1913. u Zagreb. Tijekom služenja vojnog roka pohađa dočasnički tečaj i dobiva čin vodnika. Prvi svjetski rat zatiče kao kao vodnika 25. hrvatskog puka te je s postrojbom poslan na bojišnicu. No, za vrijeme puta na bojišicu zatvoren je zbog optužbe da promiče antimilitarizam. Na koncu je poslan na rusku bojišnicu gdje je u području Karpata pri napadu Kozačko-čečesnke konjičke divizije (4. travnja 1915.) biva teško ranjen i zarobljen. U samostanskoj je bolnici (u mjestu Svjažsk na obali Volge) kao ratnik zarobljenik proveo 13 mjeseci. U svibnju 1916. je ozdravio i potom je upućen u mjesto Altair na rijeci Sumi gdje su se prikupljali dobrovoljci iz južnoslavneskih krajeva za rat. Broz odbija ponovno ići u rat tvrdeći kako je ustrojeni Dobrovljački korpus oruđe velikosrpske politike te s još 70 vojnika odbija prisegnuti srbijanskom kralju. Potom je poslan u zarobljenički logor u mjesto Aradatov. Iz logora je upućen u obližnje seleo Kalasjevo gdje je radio u seoskom mlinu. Tu je ostao do ljeta 1916. kada je sa skupinom ratnih zarobljenika prebačen na Ural u mjesto Kungur. Tu se upoznaje s komunističkim idejama i radi na izgradnji željezničke pruge.
U ustanku 1941. CK KPJ imenovao ga je zapovjednikom Glavnog (kasnije Vrhovnog) štaba NOVJ. Na drugom zasjedanju AVNOJ-a 1943. dodjeljen mu je čin maršala Jugoslavije. Istovremeno je izabran za predsjednika Nacionalnog komiteta. U ožujku 1945. bio je predsjednik Privremene vlade DFJ. Poslije prvih izbora u studenome 1945. i donošenja novog ustava u komunističkoj Jugoslaviji dobio je mandat za sastav jugoslavenske vlade. U to vrijeme dolazi do pokolja na Bleiburgu kada partizanske postrojbe ubijaju zarobljene ustaše, četnike, ljotićevce, slovenske bjelogardejce, pripadnike čerkeških postrojba te srbijanske i crnogorske četnike. U isto vrijeme dolazi i do masovnih pogubljenja u Sloveniji i Hrvatskoj gdje se potom zločini zataškavaju. U dijelovima zemlje koju su oslobodile partizanske postrojbe "neprijateljski elementi" su zatvarani u logore bez ikakva suđenja ili dokaza o krivici. U ovakve logore su zatvarani čak i žene, djeca i starci. U Hrvatskoj je najčešće bila riječ o pripadnicima njemačke narodnosti koji su zbog svoje nacionalne pripadnosti zatvarani u tzv. radne logore (npr. u Valpovu i Josipovcu kod Osijeka te na planini Krndiji). Za ove zločine često se krivi Tita kao glavnog nalogodavca.
